понедељак, 30. септембар 2013.

Druga strana Delijskog visa

  Evo jedne lepe vožnje za sve vas koji volite off-road i bicikliranje u prirodi. Tura je duga oko 7 km, uz 286 metara uspona i uglavnom se vozi off-road. Put je dosta loš, sa puno krupnog šljunka i brazdi od traktorskih točkova. Mapu i ostale podatke možete naći na dnu stranice.

  Krenuli smo ulicom Ljubomira Nikolića, prošli pored Bogoslovije a zatim napravili kratku pauzu kod stadiona ŽFK Mašinac (1) da bi napunio bidonče za vodu. Lik koji je prodavao neke karte jedva me je pustio da natočim vodu na česmi jer je mislio da želim da uđem na nekakvu utakmicu koja je tad bila u toku.

               
  Skrenuli smo levo i odmah je počeo solidan uspon po lošem putu. Danko se junački držao iako mu nije radila prva brzina na biciklu. Prošli smo pored nekog vojnog objekta ograđenog žicom a onda naišli na neke razrušene poljoprivredne objekte (2) i tu smo rešili da napravimo pauzu za slikanje i cigaretu. Na tom mestu smo videli dva parkirana bicikla ali nikog nije bilo u blizini. Pomislili smo da se radi o narkomanima ili pederima, a možda je neki mladi par došao tu da se prca. Nismo hteli dalje da istražujemo. Mesto je napušteno i zabačeno.


  Nastavili smo uspon i stigli do malog jezerca (3) na kom smo sreli dva lika sa frezom i motornom testerom. Jedan od njih mi je rekao da je svo to zemljište koje vidimo pripadalo PIK Niš i da je šteta što je sada sve zapušteno.

 
 Kada sam ga upitao za put, dao mi je pogrešna uputstva koja se nisu slagala sa onim što sam video na svom GPSu. Odmah mi je bilo jasno da ti likovi ovde vrše neke mutne radnje. Danko je bio oduševljen prirodom oko sebe:

  
  Ipak smo nastavili u pravom smeru i uskoro smo izašli gotovo na sam vrh Delijskog visa:

  
Posle toga smo ušli u šumicu:

 

  Nakon šumice usledio je vrlo strm off-road spust (4) nazad na trošarinu. Imali smo divan pogled na ceo grad:


  Ja sam uglavnom hodao iz bezbednosnih razloga (bicikl mi je drumaš bez amortizera). Nebo je nagoveštavalo kišu koja je i počela kad smo se spustili do Francuskog groblja.


I za kraj mapa ove rute sa ucrtanim brojevima mesta koja su opisana u tekstu:


I visinski profil:


 Pozdrav do sledeće priče. U zdravom telu, zdrav duh!

Нема коментара:

Постави коментар